FK Sarajevo postao prvi tim van ”velike četvorke” sa dvije titule prvaka Jugoslavije

Prema mišljenju tadašnjih fudbalskih stručnjaka i analitičara, pred početak 39. prvenstva Jugoslavije u fudbalu, Sarajevo ni u jednoj kombinaciji nije bilo među potencijalnim kandidatima za naslov prvaka. Nakon 11. i 9. mjesta iz prethodne dvije sezone, igrački kadar se nije puno mijenjao pred početak nove sezone, a Dragan Jakovljević je bio jedina nova akvizicija pristigla iz konjičkog Igmana. Kostur ekipe i ključni igrači poput Pašića, Hadžibegića, Musemića ili Kapetanovića su ostali na okupu, što se ispostavilo kao dobitna kombinacija.

Pobjeda u Zagrebu kao prekretnica

Ni početak sezone nije slutio na povoljan rasplet situacije za bh. velikana. Dvije pobjede u prvih pet kola i neočekivano ispadanje u Kupu od niželigaša Pelistera, definitivno nisu mogli biti pokazatelj šampionskih ambicija. Prelomni trenutak se vjerovatno desio u 6. kolu kada je Sarajevo nakon zaostatka od 1:0 na Maksimiru, sjajnim preokretom u drugom dijelu (Musemić, Pašić) došlo do važnog trijumfa od 1:2. Odlučio je fenomenalan pogodak Pašića iz slobodnog udaraca dvije minute prije kraja utakmice i od tog trenutka Bordo tim je igrao sa mnogo više samopuzdanja. Već naredno kolo donijelo je derbi protiv Hajduka, koji je uz Crvenu zvezdu bio glavni kandidat za titulu, a golom Hadžibegića iz penala izvojevana je nova pobjeda. Minimalan gostujući poraz od Partizana i mršavi remi protiv Budućnosti na Koševu ipak nisu udaljili Bordo tim od vrha, koji je nakon 9. kola nanizao čak sedam uzastopnih pobjeda.

Sedam uzastopnih trijumfa do jesenje titule

Redom su padali Priština (0:2), Osijek (2:1) nakon čega je Sarajevo prvi put preuzelo lidersku poziciju na tabeli koju više nije ispuštalo do kraja šampionata, zatim Radnički Niš (0:4), Vojvodina (1:0), Velež (1:0), Iskra (1:3) i Vardar (3:2) te je jesenja titula već bila osigurana kolo prije kraja prvog dijela prvenstva. Poraz od Crvene zvezde u Beogradu 4:1 značio je da tim sa Koševa na kraju jeseni ima dva boda više od drugoplasiranog Hajduka, koji je u stopu pratio Sarajevo.

Seriju teških utakmica prošli “neokrznuti”

Sastav se nije mijenjao ni u zimskoj pauzi, ekipa je ostala na okupu, a proljeće je počelo porazom od Sutjeske, pobjedom protiv Rijeke i novim posrtanjem u Vinkovcima protiv Dinama, koji je bio i posljednji poraz u prvenstvu. Na svu sreću po Sarajlije ni Hajduk nije briljirao pa je Bordo tim još uvijek imao bod prednosti pred seriju teških utakmica. Na Koševu je potom pala Sloboda (1:0), te su uslijedila dva remija sa Željezničarom (2:2) i Dinamom 0:0, nakon čega je uslijedio direktni obračun sa Hajdukom u Splitu. Bordo tim ni Poljud nije napustio pognute glave i nakon novog remija bez golova imao je i dalje bod prednosti i sve u svojim rukama deset utakmica prije kraja šampionata. Pobjeda protiv Partizana (3:1) u Sarajevu, remi protiv Budućnosti (0:0), trijumf protiv Prištine (2:0), nova podjela bodova sa Osijekom (2:2)i sigurna dva boda protiv Radničkog (4:2), pet kola prije kraja prvenstva doveli su Sarajevo vrlo blizu titule.

Remek djelo Vukičevića za ključnu pobjedu

Uslijedilo je potom gostovanje u 30. kolu u Novom Sadu protiv Vojvodine kojoj je “gorilo pod nogama”, a kada su Novosađani rano poveli činilo se da je konačno došlo vrijeme da Hajduk preuzme prvo mjesto. Ipak, ekipa Boška Antića pokazala je karakter kada je bilo najpotrebnije i golovima Jakovljevića i Vukičevića u finišu, ostvarila je ključnu pobjedu u borbi za titulu. Slaviša Vukičević je postigao rijetko viđen gol kada je nakon ubačaja Pašića iz prve “uhvatio” volej i zakucao loptu pod prečku, te je taj pogodak proglašen za najljepši te sezone u prvenstvu.

Iako je u narednom kolu Sarajevo ispustilo dva gola prednosti protiv Veleža u Mostaru (2:2), poraz Hajduka u Vinkovcima od Dinama omogućio je timu sa Koševa da nakon dugo vremena ima dva boda prednosti nad glavnim konkurentom i tri kola prije kraja, Sarajevu je za titulu bilo potrebno pet bodova. Iskra je lako savladana na Koševu sa 3:0, a remi u pretposljednjem kolu protiv Vardara u Skopju (2:2) značio je da odluka pada u posljednjem meču protiv aktuelnog prvaka Crvene zvezde.

Proslava titule pred 45 000 gledalaca

Veličanstvenu atmosferu tog 30. juna 1985. godine na Koševu je napravilo više od 45 000 gledalaca. Musemić je doveo Sarajevo u vodstvo, a kada je Jakovljević sredinom drugog dijela udvostručio prednost bilo je sve jasno, iako su Beograđani do kraja uspjeli ublažiti poraz. Sa osvojenih 48 bodova, uz 51 postignuti i 30 primljenih golova, Fudbalski klub Sarajevo je po drugi put u svojoj historiji postao prvak Jugoslavije i postao je prvi tim van “velike četvorke” kojem je to uspjelo. Nešto kasnije, 1989. godine i Vojvodina je ponovila podvig koševskog ligaša.

Đurković, Radeljaš, Kapetanović, Jozić, Hadžibegić, Janjoš, Jakovljević, Vukičević, H. Musemić, S. Merdanović i Pašić su ispisali nove stranice historije koševskog diva i bh. fudbala, a veliki udio u osvajanju naslova prvaka dali su i Zijad Švrakić, Nihad Milak, Edim Hadžialagić i ostali. Stručni štab su sačinjavali svi bivši asovi ovog kluba. Boško Antić je također ušao u historiju kao prvi igrač i Šef stručnog štaba Sarajeva koji je osvojio titulu kao igrač i trener, a njegovi pomoćnici bili su Mirsad Fazlagić i Denijal Pirić.

Generacija fudbalera poniklih na Koševu

S toga se s pravom za ovu sjajnu generaciju kaže da je jedna od najboljih, ako ne i najbolja koju je Sarajevo imalo. Kapiten i najbolji igrač ekipe bio je Predrag Pašić koji je te sezone proglašen i za najboljeg fudbalera Jugoslavije. Miloš Đurković je dobio priznaje za najboljeg golmana, Boško Antić je bio najbolji trener, a Husref Musemić je sa 19 golova bio prvi strijelac ekipe. Hadžibegić je bio stub odbrane koja je primila najmanje golova, Janjoš neumorni trkač i velika radilica, uz sjajne Vukičevića i Jakovljevića koji su često pogađali iz drugog plana.

Zanimljivo je da su u toj šampionskoj generaciji nastupali uglavnom igrači koji su ponikli na Koševu. Čak sedam igrača je od pionirske selekcije stiglo do prvog tima, a svoju vrijednost su potvrdili još u mlađim danima kada su igrali finale Omladinskog prvenstva, osvojivši i Kup Jugoslavije. Zajedništvo i veliko drugarstvo koje je krasilo tadašnje bordo momke, bilo je njihova dodatna snaga i kvalitet, a o kakvim igračkim i ljudskim veličinama je riječ svjedoči i činjenica da su članovi tog šampionskog tima u stalnom kontaktu i često se druže i dan danas. “Svi za jednog, jedan za sve”, bio je moto koji je Sarajevo te sezone odveo na vrh, a budućim generacijama “koševskih beba” ostavio njihovo zajedništvo i upornost kao primjer kako se stiže do uspjeha.

Rezultati

01. kolo: Sarajevo – Sutjeska 2:0 (1:0) – Jozić(2)
02. kolo: Rijeka – Sarajevo 2:0 (1:0) – Matrljan, Radmanović
03. kolo: Sarajevo – Dinamo (V) 3:0 (1:0) – Musemić(2), Jakovljević
04. kolo: Sloboda – Sarajevo 0:0
05. kolo: Sarajevo – Željezničar 0:0
06. kolo: Dinamo (Z) – Sarajevo 1:2 (1:0) – Bogdan / Musemić, Pašić
07. kolo: Sarajevo – Hajduk 1:0 (1:0) – Hadžibegić
08. kolo: Partizan – Sarajevo 1:0 (0:0) – Klinčarski
09. kolo: Sarajevo – Budućnost 0:0
10. kolo: Priština – Sarajevo 0:2 (0:1) – Pašić, Vukičević
11. kolo: Sarajevo – Osijek 2:1 (1:0) – Hadžibegić, Pašić / Kukurić
12. kolo: Radnički Niš – Sarajevo 0:4 (0:1) – Musemić(2), Merdanović(2)
13. kolo: Sarajevo – Vojvodina 1:0 (1:0) – Musemić
14. kolo: Sarajevo – Velež 1:0 (1:0) – Musemić
15. kolo: Iskra – Sarajevo 1:3 (1:1) – Glamočak / Musemić, Jakovljević, Hadžialagić
16. kolo: Sarajevo – Vardar 3:2 (1:0) – Musemić, Jakovljević(2) / Ringov, Setinov
17. kolo: Crvena Zvezda – Sarajevo 4:1 (2:0) – Milovanović, Šestić, M.Đurovski, Mrkela / Musemić
18. kolo: Sutjeska – Sarajevo 2:0 (2:0) – Tupajić, Đurović
19. kolo: Sarajevo – Rijeka 1:0 (0:0) – Musemić
20. kolo: Dinamo (V) – Sarajevo 3:0 (1:0) – Grabo, Bogdanović, Zahirović
21. kolo: Sarajevo – Sloboda 1:0 (0:0) – Hadžibegić
22. kolo: Željezničar – Sarajevo 2:2 (1:1) – Mihajlović, Škoro / Pašić, Vukičević
23. kolo: Sarajevo – Dinamo (Z) 0:0
24. kolo: Hajduk – Sarajevo 0:0
25. kolo: Sarajevo – Partizan 3:1 (2:0) – Musemić, Jakovljević, Janjoš / Nikodijević
26. kolo: Budućnost – Sarajevo 0:0
27. kolo: Sarajevo – Priština 2:0 (1:0) – Musemić, Pašić
28. kolo: Osijek – Sarajevo 2:2 (0:1) – Kasalo, Kukurić / Musemić, Pašić
29. kolo: Sarajevo – Radnički Niš 4:2 (1:1) – Musemić(2), Merdanović, Hadžibegić / Aleksić, Palčić
30. kolo: Vojvodina – Sarajevo 1:2 (1:1) – Ilić / Jakovljević, Vukičević
31. kolo: Velež – Sarajevo 2:2 (0:0) – Bijedić, Kodro / Pašić, Musemić
32. kolo: Sarajevo – Iskra 3:0 (1:0) – Pašić(2), Musemić
33. kolo: Vardar – Sarajevo 2:2 (2:1) – Setinov, Ringov / Jakovljević(2)
34. kolo: Sarajevo – Crvena Zvezda 2:1 (1:0) – Musemić, Jakovljević / B.Đurovski

Tabela

1. Sarajevo 34 19 10 5 51:30 48 (Kup šampiona)
2. Hajduk Split 34 16 12 6 65:42 44 (Kup UEFA)
3. Partizan Beograd 34 14 11 9 46:34 39 (Kup UEFA)
4. Crvena Zvezda Beograd 34 15 6 12 63:38 38 (Kup pobjednika kupova)
5. Vardar Skopje 34 15 5 13 67:58 37 (Kup UEFA)
6. Dinamo Zagreb 34 14 8 12 47:38 36
7. Željezničar Sarajevo 34 11 12 11 53:46 34
8. Rijeka 34 12 10 12 49:48 34
9. Sutjeska Nikšić 34 11 11 12 41:42 33
10. Priština 34 13 6 15 44:49 32
11. Velež Mostar 34 10 12 12 39:44 32
12. Osijek 34 12 5 15 37:46 31
13. Sloboda Tuzla 34 10 11 13 28:38 31
14. Dinamo Vinkovci 34 11 8 15 40:51 30
15. Budućnost Titograd 34 11 8 15 31:49 30
16. Vojvodina Novi Sad 34 9 11 14 36:47 29
17. Iskra Bugojno 34 8 11 15 32:50 27 (2. liga)
18. Radnički Niš 34 8 11 15 27:46 27 (2. liga)

SARAJEVO: Miloš Đurković 34, Faruk Hadžibegić 34/4, Predrag Pašić 33/9, Slaviša Vukićević 33/3, Mehmed Janjoš 32/1, Ferid Radeljaš 32, Husref Musemić 31/19, Dragan Jakovljević 30/9, Mirza Kapetanović 30, Davor Jozić 29/2, Senad Merdanović 23/3, Nihad Milak 17, Zijad Švrakić 16, Edim Hadžialagić 13/1, Goran Jurišić 10, Ivica Vujičević 8, Tomislav Bošnjak 5, Dragan Božović 5, Vladimir Petković 2, Dejan Raičković 2, Esad Hošić 1, Agim Nikolić 1.