Fudbaleri visočke “Bosne” su nedavno osvojili titulu jesenjeg prvaka u Drugoj ligi i na dobrom su putu da se vrate u prvoligaško društvo, a reogranizacijom samog kluba stvaraju se i dobri preduslovi da se jednog dana “Bosna” vrati i u Premijer ligu. Visočki klub tamo nije bio još od sezone 2002/2003. koja je ujedno bila i prva sezona zajedničke lige BiH, nakon što su se zvanično ujedinili N/F S FBiH i FS RS-a. Međutim, ta sezona se nije završila onako kako su željeli prije svega navijači “Bosne”, a tom prilikom oboreno je i nekoliko negativnih rekorda. U ovom tekstu napravićemo sjećanje na tu sezonu, sa željom da se “Bosna” što prije vrati upravo u Premijer ligu BiH, pa da na stadionu “Luke” ponovo gledamo duele protiv Željezničara, Sarajeva, Širokog, Borca i drugih bh. timova.
“Bosna” je u tu prvu zajedničku sezonu ušla ambiciozno, sa željom da se što bolje predstavi i ostvari dobar plasman. Ipak, sam početak sezone je pokazao da od toga teško može biti nečega pozitivnog, jer je visočki tim u prvom kolu na svom terenu doživio pravi debakl od ekipe “Leotara” iz Trebinja. Naime, gosti su slavili sa pomalo nevjerovatnih 9:0 uz četiri gola Nenada Stojanovića, koji je bio na posudbi iz Crvene Zvezde. To je bio pravi šok za sve ljubitelje fudbala u Visokom, jer se ne pamti kada je “Bosna” doživjela tako težak poraz, a posebno na domaćem terenu. Već u drugom kolu uslijedilo je i prvo gostovanje i to prvom timu iz Republike Srpske. “Bosna” je gostovala u Banja Luci kod ekipe “Borca”, no sve osim zaista odličnog dočeka i prijema visočke ekspedicije, nije išlo u korist Visočana, pošto je doživljen još jedan poraz, ovoga puta 1:3. Prvi gol za “Bosnu” u toj sezoni postigao je Elvir Memić i to iz jedanaesterca.
Prisjetićemo se još nekih mečeva iz tog jesenjeg dijela sezone. Tako je npr. “Bosna” u trećem kolu na domaćem terenu poražena od “Želje” sa 0:1, a jedini gol za goste postigao je Ćosić, bivši igrač “Bosne”, proslavivši ga sa “Manijacima” ljubljenjem grba “Želje”, što je izazvalo revolt kod domaćin navijača. Sigurno najbolji meč u tom jesenjem dijelu (ali i kompletnoj sezoni) “Bosna” je odigrala u 8. kolu, kada je u Visokom gostovao “Čelik”. Naime, “Bosna” je slavila sa 2:0 golovima Buljine i Memića (iz penala), ali sama igra je bila nevjerovatna jer je domaći tim imao veliki broj šansi, a gostima nije pomoglo ni to što je na stadionu bio veliki broj “Robijaša” iz Zenice. Utakmica 9. kola između “Bosne” i “Glasinca”, koja je trebala da se igra na Sokocu, prvobitno je odgođena zbog ubistva načelnika Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo Željka Markovića, a odigrana je kasnije, ubrzo nakon odigravanja prijateljstkog meča na Koševu između reprezentacija Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Pošto je nakon te utakmice na Koševu došlo do navijačih nereda, bilo je bojazni od gostovanja na Sokocu, međutim, i pored velikog broja specijalaca i policije, meč je protekao bez ijednog incidenta, a slavio je domaći tim sa 4:0.
Jako zanimljiva situacija se dogodila pred utakmicu 11. kola, kada je “Bosna” trebala gostovati ekipi “Kozare”. Naime, pred sam polazak u Gradišku “Bosna” je na raspolaganju imala samo 10 igrača i bilo je pitanje da li će uopšte moći da izađe na teren. Na svu sreću, na putu ka svojoj destinaciji, bukvalno je “pokupljen” Novaković, pa je “Bosna” bez rezervi izašla na teren, hrabro odigrala, no i poražena sa 1:2. Već tada je “Bosnu” tresla finansijska kriza i kriza sa igračkim kadrom u kojoj su neki igrači odbijali da dolaze na trening ili utakmice. “Bosna” je u 13. kolu gostovala ekipi “Zrinjskog” u Mostaru, pod Bijelim Brijegom, gdje je poražena sa 2:4, a tom prilikom su se svi mogli uvjeriti kako je “Zrinjski” učinio baš sve da izbriše kompletnu istoriju “Veleža”, kao da “Rođeni” nikada nisu ni igrali ni boravili na ovom stadionu. Inače na tom meču je lakši potres mozga dobio “Bosnin” igrač Kunić. “Bosna” je
posljednju pobjedu u toj polusezoni (a kasnije se ispostavilo i u kompletnoj sezoni) ostvarila na domaćem terenu u 14. kolu, kada je savladano “Jedinstvo” sa 1:0 golom Buljugića, dok je posljednji bod osvojen u 16. kolu protiv “Orašja”, također u Visokom, kada je na kraju bilo 1:1 uz gol Memića. Također još jedna interesantna situacija se dogodila u posljednjem kolu jesenjeg dijela prvenstva, kada je “Bosna” gostovala u Tuzli kod ekipe “Slobode”. Naime, prije polaska iz Visokog ustanovljeno je da “Bosna” nema niti jednog golmana, pa se određeno vrijeme čekalo da se to riješi (da se bukvalno neko zamoli ili nagovori) i na kraju je Bečirović stigao te primio 6 golova u Tuzli (6:1 za domaći tim).
U tom jesenjem dijelu sezone “Bosna” je odigrala 19 mečeva te ostvarila 4 pobjede, 1 remi i 14 poraza, uz gol razliku 17:47. Kao domaćini, imali su 4 pobjede, 1 remi i 10 poraza (gol razlika 11:20), dok na gostujućem terenu nisu osvojili niti jedan bod, jer su zabilježili svih devet poraza uz gol razliku 6:27. Za “Bosnu” je u toj polusezoni nastupilo ukupno 26 igrača i to Kenan Bečirović , Avdo Seferović, Almir Seferović, Edin Kunić, Elmir Lagumdžija, Ahmed Hadžispahić, Nihad Buljugić, Mirza Čakić, Arsim Prepoli, Petar Jekić, Elvir Memić, Rusmir Kadrić, Adnan Ruvić, Mirza Džafić, Sead Čabaravdić, Haris Haskić, Nedim Hrapović, Senad Provalić, Alem Genjac, Mirza Husić, Elbrus Sejdiju, Muamer Jahić, Anes Buljina, Zoran Novaković, Elvis Lelo i Eldin Čeho. Niti jedan igrač nije nastupio na svim mečevima, a najviše nastupa, po 17, imali su Čakić, Genjac i Avdo Seferović. Najbolji strijelac je bio Buljina sa pet postignutih golova (2 iz penala), dok je 4 postigao Memić (tri iz penala). Igrači “Bosne” su dobili ukupno 50 žutih kartona (najviše Memić 7, a po šest su imali Lagumdžija i Buljugić), a pet puta i crveni karton (dva je dobio Lagumdžija).
Kada je u pitanju proljetni dio sezone, to je možda i dio istorije koji navijači “Bosne” žele zaboraviti, jer je u 19 kola proljetnog dijela ostvareno isto toliko poraza. Dakle, nije osvojen niti jedan bod, uz gol razliku 11:60 (na domaćem terenu 7:22, a na gostujućem 4:38). Kroz “Bosnu” je tada prošlo ukupno 25 igrača koji su igrali u navedenim utakmicama, a to su Almir Seferović, Elmir Lagumdžija, Mirza Čakić, Adnan Ruvić, Mirza Džafić, Sead Čabaravdić, Senad Provalić, Alem Genjac, Mirza Husić, Elbrus Sejdiju, Elvis Lelo, Eldin Čeho, Almir Kantar, Dženan Tahmaz, Edin Smajić, Almin Tajić, Amir Alijagić, Mehmed Tahunić, Jasmin Džudžo, Elmir Mostić, Admir Halimić, Emir Bijedić, Anes Mulahasanović, Vedad Mamela i Mirza Hajdarević. Najviše nastupa tog proljeća (17) imali su Almir Seferović, Husić i Genjac, dok je najbolji strijelac sa tri gola bio Amir Alijagić, a dva je postigao Mirza Džafić. Kada su kartoni u pitanju, igrači “Bosne” su dobili ukupno 32 žuta kartona, od čega je pet dobio Sead Čabaravdić, dok su dodijeljena ukupno četiri crvena kartona.
Zanimljivo je da je “Bosna” taj proljetni dio sezone počela utakmicom u Trebinju protiv “Leotara”, kada je ispraćena iz Visokog sa željom da primi što manje golova i izbjegne katastrofu sličnu onoj iz jesenjeg dijela. Ipak, “Bosna” nije imala šta da izgubi i hrabro je ušla u meč te preko Čakića došla u prednost od 1:0. No, Milenković, koji je kasnije igrao i za reprezentaciju BiH, sa dva gola u drugom poluvremenu, oba iz slobodnog udarca, donio je svom timu pobjedu od 2:1. Osim toga, “Bosna” je u 31. kolu gostovala “Sarajevu”, a meč je pored poraza od 0:5 obilježila i teška povreda Provalića, koji je zbog toga završio i na KUM-u. Ostale proljetne utakmice su zaista bile za zaborav i činilo se da svi iz “Bosne” samo čekaju da se sezona završi.
A završila se sa katastrofalnim učinkom od samo 13 bodova iz 38 odigranih kola, uz gol razliku od 28 postignutih i čak 107 primljenih golova. Jedini bodovi su osvojeni na domaćem terenu i to u jesenjem dijelu (gol razlika 18:42), dok je na gostovanju zabilježeno svih 19 poraza (gol razlika 10:65).
Inače, “Bosna” je te sezone učestvovala i u Kupu BiH i to u 1/16 finala, a za protivnika je imala ekipu “Veleža”. U prvom meču koji je odigran u Vrapčićima “Velež” je slavio sa 4:0, dok je i revanšu u Visokom bio bolji sa 2:1, pred jedva 40-ak gledalaca na stadionu “Luke”.
Ovo je dakle bilo sjećanje na posljednju sezonu “Bosne” u Premijer lige BiH, a svi se nadamo da će naredno učešće biti mnogo bolje i da će “Bosna” ponovo biti tamo gdje je bila krajem prošlog vijeka, a to je u vrhu bh. fudbala.
KOLO UTAKMICA REZULTAT
1. Bosna-Leotar 0-9
2. Borac-Bosna 3-1
3. Bosna-Željezničar 0-1
4. Široki-Bosna 1-0
5. Bosna-Zovko Žepče 2-1
6. Rudar-Bosna 2-0
7. Bosna-Velež 1-0
8. Bosna-Čelik 2-0
9. Glasinac-Bosna 4-0
10. Bosna-Mladost 2-3
11. Kozara-Bosna 2-1
12. Bosna-Sarajevo 2-3
13. Zrinjski-Bosna 4-2
14. Bosna-Jedinstvo 1-0
15. Posušje-Bosna 2-0
16. Bosna-Orašje 1-1
17. Brotnjo-Bosna 3-1
18. Bosna-Budućnost 0-2
19. Sloboda-Bosna 6-1
20. Leotar-Bosna 2-1
21. Bosna-Borac 1-2
22. Željezničar-Bosna 5-0
23. Bosna-Široki 0-1
24. Zovko Žepče-Bosna 6-1
25. Bosna-Rudar 2-4
26. Velež-Bosna 4-0
27. Čelik-Bosna 4-0
28. Bosna-Glasinac 0-3
29. Mladost-Bosna 3-0
30. Bosna-Kozara 1-2
31. Sarajevo-Bosna 5-0
32. Bosna-Zrinjski 0-2
33. Jedinstvo-Bosna 4-2
34. Bosna-Posušje 0-1
35. Orašje-Bosna 3-0
36. Bosna-Brotnjo 1-2
37. Budućnost-Bosna 2-0
38. Bosna-Sloboda 2-5
Neven Krajišnik/Visoko.co.ba
